Električna energija se u Bosni i Hercegovini proizvodi i koristi preko 115 godina. Prva električna centrala izgrađena je 1888. godine na rudniku uglja Zenica, sedam godina poslije puštanja u pogon prve izgrađene električne centrale u svijetu – New York 1881. godine. Zbog privredne nerazvijenosti proces elektrifikacije u Bosni i Hercegovini odvijao se sporije u odnosu na elektrifikaciju razvijenih europskih zemalja. Krajem 1919. godine u Bosni i Hercegovini je bilo elektrificirano svega 1,1% naselja. U 1945. godini električnu energiju imalo je 16 % naselja, a u 1980. godini 93 % naseljenih mjesta. Proizvodnja električne energije u 1945. godini dostigla je nivo od 65 miliona kWh. U 1992. godini ostvarena je proizvodnja od 13,7 milijardi kWh, a u 2002. godini je proizvedeno 10,8 milijardi kWh električne energije. Obim potrošnje električne energije iznosio je u 1945. godini 55 miliona kWh, u 1991. godini 10,6 milijardi kWh, a u 2002. godini 9,8 milijardi kWh.

Usporedo sa elektrifikacijom Bosne i Hercegovine i rastom upotrebe električne energije, razvijale su se potrebe za povezivanjem električnih centrala i centara potrošnje električne energije prijenosnom mrežom. Razvijani su kapaciteti i povećavan naponski nivo objekata i postrojenja za prijenos i transformaciju električne energije. Značajniji dalekovodi za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini počinju da se grade početkom 20-tih godina prošlog stoljeća na naponima 5 kV, 6 kV i 10 kV. Prvi dalekovodi 10 kV napona izgrađeni su na potezima TE Sarajevo - Ilidža i TE Kreka - Tuzla. Dalje, izgradnja prvih dalekovoda viših naponskih nivoa prijenosne mreže u Bosni i Hercegovini povećavala se slijedećom dinamikom.

Prva faza: Od 1920 do 1948. godine za prijenos električne energije koriste se objekti i postrojenja na naponu od 5 kV, 6 kV, 10 kV, 30 kV i 35 kV. To su bili uglavnom nepovezani objekti koji su korišteni za prijenos električne energije u okviru zona regionalne elektrifikacije.

Druga faza: Od 1948 do 1958. godine, za prijenos električne energije koriste se mreže na naponima 35 i 110 kV. U ovoj fazi, prijenosnom mrežom se intenzivno šire i povezuju zone regionalne elektrifikacije. Povezuju se električne centrale i sinkronizira se korištenje njihovih kapaciteta. Stvaraju se tehnički uvjeti za pouzdano snabdijevanje centara potrošnje električne energije na cijelom području Bosne i Hercegovine i oblikuje se elektroenergetski sustav Bosne i Hercegovine.

Treća faza: Od 1958 do 1976. godine kapacitete mreže za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini čine objekti 110 i 220 kV napona. Dalekovodi i transformatorske stanice se grade po usvojenoj jedinstvenoj tehničkoj koncepciji i zahtjevima njihovog funkcioniranja u elektroenergetskom sustavu Bosne i Hercegovine. Vrši se povezivanje sa prijenosnim mrežama drugih elektroenergetskih sustava bivše Jugoslavije i stvaraju tehnički uvjeti za pouzdan prijenos proizvedene električne energije, potreban uvoz, tranzit i izvoz električne energije.

Od 1976 do 2002. godine prijenosnu mrežu u Bosni i Hercegovini čine objekti i postrojenja 110 kV, 220 kV i 400 kV napona. Ove mreže su građene po jedinstvenoj tehničkoj koncepciji i funkcionalnim zahtjevima elektroenergetskog sustava Bosne i Hercegovine. U prijenosne objekte i postrojenja ugrađivana je suvremena - energetska, zaštitna, mjerna, signalna, telekomunikacijska i druga oprema. Obrazovan je potreban stručni kadar i stvarani drugi uvjeti za uspješno funkcioniranje prijenosne mreže u elektroenergetskom sustavu Bosne i Hercegovine.

Prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini je oblikovan kao posebna elektroprivredna djelatnost polovinom 50-tih godina prošlog stoljeća. Dana 17. lipnja 1953. godine, Rješenjem Republičkog izvršnog vijeća NR Bosne i Hercegovine osnovano je Elektroprivredno poduzeće za prijenos električne energije "Elektroprenos" sa sjedištem u Sarajevu. Njegov predmet poslovanja bio je prijenos električne energije, projektiranje, izgradnja, održavanje i razvoj prijenosne mreže u Bosni i Hercegovini. Sa početkom poslovanja "Elektroprenosa" prvi put se u Bosni i Hercegovini formira posebna cijena prijenosa električne energije i prijenos električne energije oblikuje kao posebna elektroprivredna djelatnost.

Prvo značajnije jezgro 110 kV mreže u Bosni i Hercegovini formirano je 1954. godine. To jezgro činila je mreža od 480 km dalekovoda 110 kV i pet transformatorskih stanica 110/35 kV. Izgradnjom ovih dalekovoda i transformatorskih stanica povezane su HE Jablanica, HE Jajce I, HE Jajce II, TE Kakanj i TE Zenica. Izvršeno je spajanje u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu već velikih regionalnih elektro mreža Centralne Bosne (Sarajevo, Zenica, Travnik, Kakanj, Bugojno, Jajce, Goražde, Foča...), Sjeveroistočne Bosne (Tuzla, Doboj, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Vlasenica...) i Hercegovine (Mostar, čapljina, Jablanica,...).
U sastavu ovih regionalnih elektro mreža radile su novoizgrađene javne centrale HE Bogatići, HE Mesići, HE Vlasenica, TE Banovići i industrijske elektrane u Blažuju, Lukavcu, Foči, Bosanskom Brodu i Maglaju. Jedinstveno funkcioniranje povezanih elektrana i električnih mreža omogućila je izgradnja i početak rada dispečerskog centra. Tako je 1954. godine počeo uspješno da funkcionira elektroenergetski sustav Bosne i Hercegovine.

Tijekom proteklih 50 godina, od formiranja "Elektroprenosa", kapaciteti mreže za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini razvijani su vrlo dinamično. To se pregledno vidi iz podataka u tabeli br. 1.

Tabela br. 1: Razvoj mreže za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini od 1954 do 2002. godine.

Tijekom ratnih događanja u Bosni i Hercegovini, od 1992 do 1995. godine došlo je do velikih oštećenja i razaranja objekata i postrojenja prijenosne mreže. Zbog toga je u njeno saniranje i revitaliziranje bilo potrebno uložiti veliki rad i investicijska sredstva. Jedan dio kapaciteta prijenosne mreže, međutim, još nije saniran i ne koristi se.
Dinamičan razvoj kapaciteta prijenosne mreže u Bosni i Hercegovini u proteklih 50 godina, apsorbirao je ogromne investicije. To se pregledno vidi iz podataka u tabeli br. 2.

Tabela br. 2: Investicije u razvoj prijenosne mreže u Bosni i Hercegovini

Prostorni razmještaj dalekovoda i transformatorskih stanica prijenosne mreže 2006. daje se na karti elektroenergetskog sustava Bosne i Hercegovine.

U razvoj prijenosne mreže u Bosni i Hercegovini najintenzivnije se investiralo u periodu od 1975 do 1983. godine, kada je realiziran poznati program izgradnje 400 kV mreže.

Organizacija djelatnosti prijenosa električne energije u Bosni i Hercegovini mijenjala se uporedo sa promjenama privrednog sistema i evolucijom organizacije elektroprivrede. Krajem 2002. godine u djelatnosti prijenosa električne energije egzistirale su tri Elektroprijenosne organizacije - "Elektroprenos" Sarajevo preduzeće za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije u satavu "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" Sarajevo; "Elektroprenos" Banja Luka - Zavisno državno preduzeće za prijenos električne energije u sastavu Javnog matičnog državnog preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije "Elektroprivreda Republike Srpske" i "Elektroprijenos" Mostar u sastavu Javnog preduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije "Elektroprivreda Herceg - Bosne" Mostar.
Usvojenim Zakonom o prijenosu, regulatoru i operatoru sustava električne energije u Bosni i Hercegovini, 2002.godine stvorene su pretpostavke za utemeljenje jedinstvene Kompanije za prijenos električne energije, što je i regulirano Zakonom o utemeljenju Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini iz 2004.godine. Rješenjem Ministarstava Pravde Bosne i Hercegovine broj: 08-50.3.-01-4/06 od 01. 02. 2006.god registrirana je Kompanija „Elektroprenos-Elektroprijenos Bosne i Hercegovine“ a. d. Banja Luka, sa sjedištem u Banjaluci, te je započela sa svojim radom.
Cilj organiziranja jedinstvene Kompanije za prijenos električne energije je stvaranje uvjeta za funkcioniranje i razvoj tržišta električne energije i stabilan i racionalan prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini.